
Postmodernu teoriju obeležava opšta netrpeljivost prema esencijalizmu. Ipak, pokazuje se da je taj animozitet tek nominalnog karaktera, budući da identitet, kao jedan vid govora o suštini, ostaje temeljni pojam savremene nauke, ma koliko ona insistirala na njegovoj navodnoj fluidnosti. U okviru feminističkih teorija, rasprava o mogućnosti nerepresivnog određenja žene označila je liniju razgraničenja između drugog i trećeg talasa feminizma. Na primeru radova belgijske feministkinje Lis Irigaraj (Luce Irigaray), pokazaće se kako se oponašanjem „muškog“ jezika ovladavanja, može govoriti o ženi tako da se ipak izbegne direktan govor o njenoj suštini, o tome šta ona zaista jeste. Autorka primenom mimeze kao naročite strategije izvrtanja falogocentrizma, priznaje biće žene kao različito od bića muškarca, pri čemu ga ni na koji način ne precizira i ne ograničava. Drugim rečima, odbijajući da ponudi jasno i nedvosmisleno određenje žene, ona uspeva da posve specifičnim i višeznačnimizrazom ukaže nanjenusuštinu, te tek je ovlaš naznači.
Tijana Bajović je stipendistkinja Ministarstva prosvete i nauke, bavi se teorijom kulture, filozofijom povesti, kritičkom teorijom i istorijom ideja.