Zašto angažovanost?
Osnovna teorijska premisa koja motiviše rad na studijama angažovanosti i predstavlja vezivnu nit što se provlači kroz interdisciplinarnu strukturu Instituta jeste shvatanje da je angažovanost ili angažovanje heuristički najplodniji pojam za proučavanje širokog spektra savremenih oblika vrednosno racionalnog društvenog delanja. U osnovi našeg istraživanja angažovanosti stoji pretpostavka da je svaka angažovanost usmerena ka drugome, te je stoga u osnovi društveni fenomen. Stoga pojmove angažovanosti, angažovanja i društvene angažovanosti upotrebljavamo kao sinonime, pozivajući istovremeno na diskusiju o iznesenom shvatanju.
Angažovanost definišemo kao spektar načina na koje građani jednog društva promišljaju vrednosti, norme i pravila sopstvenog delanja (pravno institucionalizovane, kulturno dominantne ili specifične za određene sfere društvenog delanja: profesionalnu, privatnu ili ekonomsku), koji čine temelj njihovog institucionalnog poretka i celokupne društvene stvarnosti, da bi zatim, na osnovama tog promišljanja, delali – bilo u pravcu promene određenih normi i vrednosti, bilo u pravcu njihovog očuvanja ili osnaživanja. Dakle, angažovanost podrazumeva svaku kolektivnu praksu koja se na konstitutivan način odlikuje dvostrukim kretanjem: 1) refleksijom o postojećim društvenim vrednostima, normama i pravilima delanja, te 2) delanjem u pravcu njihove promene ili očuvanja.
S tim u vezi, društvena angažovanost ima potencijal da obuhvati razne uže koncepcije (građansku participaciju, proteste, društvene pokrete, aktivizam, intelektualnu angažovanost, građanski otpor itd.), ali i da sačuva njihovu differentia specifica. Polazeći od pretpostavke da u savremenim humanističkim i društvenim naukama analitički potencijal koncepcije angažovanosti do sada nije u potpunosti realizovan, fokusiramo se na kompleksan zadatak njegove konceptualizacije i operacionalizacije.
Konceptualizacija – šta je, zapravo, društvena angažovanost?
U središtu studija društvene angažovanosti stoji konceptualizacija ovog višeslojnog i kompleksnog fenomena. Različita disciplinarna i teorijska zaleđa koja posedujemo (od filozofije i teorije književnosti do ekonomije i psihologije) obezbeđuju nam mnoštvo različitog analitičkog oruđa i perspektiva iz kojih nastojimo da razumemo, definišemo i, u empirijskom smislu, primenimo koncepciju društvene angažovanosti. U tom poduhvatu rukovodimo se pitanjima poput ovih:
- Kako je društvena angažovanost bilo koje grupe moguća u svetlu nesvodljive idiosinkratičnosti pojedinaca? Naročitu pažnju posvećujemo dinamici grupa; pitamo zašto pojedinci žele da budu deo grupe i kako je ta volja ili želja povezana s potencijalima za promenu same grupe, shvaćene bilo kao puki zbir pojedinaca bilo kao osnovna društvena jedinica sa svojim specifičnim kapacitetima;
- Gde je odgovarajući lokus angažovanosti? U kojim kapacitetima društveni akteri razmišljaju o normama zajedničkog delanja (kao građani, kao aktivisti, kao „obični ljudi“, kao intelektualci, kao nosioci institucionalizovanih društvenih uloga itd.)? Da li su te uloge komplementarne ili se sukobljavaju?
- Kakva je etika društvene angažovanosti? Da li su i kada pojedinci moralno obavezani na socijalno angažovane akte? Postoji li pravo na dezangažovanje ili neangažovanost?
- Da li je moguća društvena angažovanost bez vizije? Da li su sveobuhvatne vizije dobrog društva neophodne za normativno orijentisano društveno delanje, ili je dovoljno fokusirati se na „konkretna“ pitanja? U kakvom su odnosu angažovanost i ključni koncepti društvene teorije kao što su socijalna pravda, jednakost, solidarnost itd? Da li je društvena angažovanost sredstvo za dostizanje dobrog društva ili je pak njegov sastavni deo?
- Kakve su strukturne prepreke i podsticaji za društvenu angažovanost? Koja je uloga institucija? Da li su moguće institucije za koje je svojstvena kontinuirana refleksivnost spram sopstvenih normi delanja? Konačno, kakva je teorijska/praktična veza između angažovanosti i političke zajednice?
- U kojoj meri svako angažovanje podrazumeva određeno nasilje? Koji se vokabular koristi da bi se opravdala upotreba nasilja u procesima podsticanja i/ili sprečavanja društvenih promena?
- Da li je angažovanost nužno javna? Možemo li uočiti refleksiju o postojećim vrednostima, normama i pravilima delanja i u privatnoj sferi društvene stvarnosti? U kom smislu društvena angažovanost potencijalno potkopava rigidnu podelu između javnog i privatnog?
Budući da u savremenim humanističkim i društvenim naukama analitički potencijal koncepcije društvene angažovanosti do sada nije u potpunosti realizovan, fokusiraćemo se na kompleksan zadatak njegove konceptualizacije i operacionalizacije. U postojećoj literaturi o fenomenu angažovanosti, identifikovali smo nešto što bi se moglo nazvati liberalnim monopolom u njegovom proučavanju – naime, tendenciju da se ovaj pojam ograniči uglavnom na delanje pojedinaca ili manjih grupa aktera koje za cilj ima „poboljšanje“ postojećih institucionalnih sistema u liberalnim demokratijama posredstvom reformi, pre negoli delanje koje dovodi u pitanje njihova osnovna načela.
Nasuprot ovom relativno uvreženom istraživačkom okviru, cilj naše teorizacije angažovanosti upravo je da proširi ovo ograničeno značenje pojma kako bi obuhvatio i objasnio mnogo veći spektar normativno orijentisanog društvenog delanja.
Operacionalizacija – angažovanost kao analitička rešetka
Pored konceptualizacije angažovanosti, cilj studija je i da razviju složen skup kriterijuma koji će omogućiti mapiranje određenih empirijskih nivoa (tipova, oblika) društvene angažovanosti, kao i da se izvedu analize njihovih formalnih i normativnih karakteristika. Jedan od posebnih ciljeva jeste razvijanje složenog skupa kriterijuma za razlikovanje onoga što nazivamo tipovima društvene angažovanosti koji „imaju za cilj poboljšanje/radikalizaciju postojećih oblika demokratije“ od onih koji „imaju za cilj njihovo smanjenje/razgradnju“.
Naročito se fokusiramo na četiri istraživačke oblasti:
Ulica
U fokusu istraživačke oblasti pod nazivom „Ulica“ stoji širok spektar pitanja u vezi sa društvenim angažovanjem građana odozdo (bottom-up), s ciljem da se formuliše kritičko stanovište o oblicima organizovanja, efektima i potencijalima za društvene promene ovih formi angažovanja.
- Fokusiramo se na globalne i lokalne kontekste (ne)angažovanja građana, uzroke i istoriju angažovanosti, koristeći studije slučaja i uporedne analize.
- Analiziramo angažovane aktere: afektivnu i emocionalnu dimenziju angažovanja, proživljena iskustva i biografije, vrednosti kojima teže, motive što ih vode u tom vidu društvenog delanja, te resurse koje poseduju.
- Klasifikujemo i konceptualizujemo različite oblike društvene angažovanosti sa bottom-up karakteristikama, uključujući grasroots formalne i neformalne organizacije, nove društvene pokrete, građanske proteste i nevladine organizacije. Analiziramo strukturu različitih oblika angažovanja građana, prvenstveno u pogledu načina njihove organizacije (vertikalne i horizontalne), dinamike (kratkoročne i dugoročne aktivnosti, planiranje i efekti), opsega (mala, srednja, velika i masovna angažovanja), te, naposletku, razmatramo mehanizme i ciljeve artikulacije ovih formi angažovanosti.
- Razmatramo i procenjujemo uticaj različitih oblika angažovanja građana: njihov kapacitet za stvaranje prostora refleksije o društvenim problemima i artikulisanju rešenja, njihov uticaj na javno mnjenje i potencijal za promenu postojećih odnosa moći, te jačanje demokratskih procesa u društvu.
Učionica
Analiziramo različite oblike društvene angažovanosti koji se fokusiraju na proizvodnju i diseminaciju znanja. Time nastojimo da obuhvatimo i različite aspekte angažovane filozofije i angažovane (društvene) nauke.
- Kritički procenjujemo postojeće tendencije u stvaranju znanja, njegovoj cirkulaciji i diseminaciji unutar akademske zajednice. Istražujemo lokacije i prakse angažovanja na formalnom i neformalnom nivou i otkrivamo strukturne i kontingentne prepreke pristupu i učešću u stvaranju znanja i društvene kritike.
- Identifikujemo i konceptualizujemo postojeće modele i stilove angažovanja u okviru akademske zajednice, s posebnim fokusom na to kako standardizacija, komodifikacija i menadžerizovanje obrazovanja mogu radikalno preoblikovati društvenu ulogu univerziteta, a time i njegov kapacitet da obezbedi forume za slobodne, otvorene i upućene diskusije o suštinskim pitanjima koja se tiču svih.
- Ukazujemo na nove tendencije teorijskog angažovanja i pokušavamo da omogućimo vidljivost obećavajućim praksama u obrazovanju, radi podsticanja dalje teorizacije i empirijskog istraživanja na polju društvene angažovanosti.
Pozornica
Sistematično istražujemo performativnu dimenziju angažovanja u javnom prostoru. Analiziramo strategije i prakse predstavljanja kojima se u svojim javnim istupanjima priklanjaju intelektualci, političari i mediji, kako bi se procenio njihov kapacitet da mobilišu (ili demobilišu) javnost oko pitanja od zajedničkog interesa.
- Pratimo ulogu i uticaj intelektualaca, političara i medija u javnosti ispitujući skup reprezentativnih slučajeva.
- Gradimo na temelju studija slučaja kako bismo konstruisali nove teorijske hipoteze o sposobnostima aktera da mobilišu (ili demobilišu) javnost, fokusirajući se posebno na funkciju intelektualaca kao društvenih glasnogovornika, na dijalektički i međusobno konstitutivni karakter odnosa društvenog angažovanja i politike, te na ulogu (etabliranih i alternativnih) medija u definisanju pitanja od javnog značaja i omogućavanju angažovanosti publike.
- Ocenjujemo potencijal starih i novih oblika intelektualne, političke i medijske angažovanosti i razmatramo uslove njihove primenljivosti u različitim kontekstima.
- Bavimo se odnosom književnosti i umetnosti i društvene angažovanosti, pogotovo njihovom ulogom u mogućoj proizvodnji novih perspektiva i vizija društva.
Kuhinja
Fokusiramo se na privatne aspekte društvenog angažovanja kako bismo razotkrili dinamiku dominacije, podređenosti i otpora u svakodnevnom životu, usredsređujući se konkretno na to kako prakse društvenog angažovanja utiču ili mogu uticati na rodne uloge i kako ove uloge diferencijalno konstituišu društvene aktere na sceni, u učionici i na ulicama.
- Analiziramo obiman korpus znanja o dihotomiji privatno/javno i tragamo za najprikladnijim pristupima koji pokušavaju kritički da sagledaju i podriju ovu dihotomiju. Ispitujemo i postojeće empirijske podatke o preprekama za aktivno društveno angažovanje određenih društvenih slojeva, ustanovljenih na temelju pola, klase, rase, religije i sl.
- Privatnu dimenziju svakodnevnog života nastojimo da integrišemo u šire razumevanje društvene angažovanosti, otkrivajući različite opstrukcije s kojima se društveno angažovani akteri suočavaju u nastojanjima da ostvare društvenu promenu.
Realizacija
U realizaciji naše misije, posebnu pažnju posvećujemo:
- prikupljanju i obradi naučne i stručne literature;
- objavljivanju naučnih i stručnih publikacija;
- osmišljavanju i sprovođenju istraživačkih (teorijskih, empirijskih i primenjenih) projekata;
- osmišljavanju i organizovanju stručnih skupova, škola, seminara, treninga, radionica, tribina, čitalačkih grupa i drugih sličnih aktivnosti koje omogućavaju produktivne rasprave o angažovanosti;
- razvijanju kurikuluma interdisciplinarnog akademskog programa studija angažovanosti;
- umrežavanju s naučnim i obrazovnim institucijama, stručnim udruženjima i drugim organizacijama u zemlji i inostranstvu koje se bave sličnim aktivnostima.