U predavanju se u širem kontekstu socijalističkih tvornica, „Đuri Đakoviću“ pristupa kao socijalnom sustavu koji je, među ostalim, doprinio razvoju stanogradnje, kulturnih aktivnosti te potrošačkog društva. Naime, tvornice su, pa tako i „Đuro Đaković“ predstavljale „centre za socijalnu preraspodjelu, preko kojih su radnici diljem zemlje mogli pristupiti obrazovnom osposobljavanju, kulturnim udruženjima i uslugama socijalne skrbi poput kantina i zdravstvene zaštite“.

U ovom smislu „Đuro Đaković“ kao jedno od najvećih industrijskih postrojenja socijalističke Jugoslavije, koje je sudjelovalo u izgradnji niza tvorničkih kompleksa (Etiopija, Sudan, Libija, Istočna Njemačka) te, na tragu političke nesvrstanosti, surađivalo s američkim i belgijskim kompanijama, predstavlja case study za analizu rada tvornica kao socijalnih sektora u okviru kojih su radnici imali pristup zdravstvenim stanicama, restoranima, mogućnostima bavljenja sportom te rekreacijom. Na tom tragu će se u izlaganju predstaviti tvornice kao „socijalni tamponi“ koji su kreirali nove društvene prakse koje su utjecale na stvaranje sretnog i zadovoljnog radnika.