Ispitujemo intrinsičnu vezu između slobode i angažmana da bismo proširili pojmovna i politička obzorja slobode kao centralnog načela kojim se rukovodi delovanje u demokratskoj politici, i da bismo pokrenuli intenzivniji dijalog među antagonističkim tradicijama promišljanja slobode, suočeni s urgentnim izazovima i pretnjama slobodi i demokratiji.

Polazeći od definicije angažovanosti kao društvene prakse u čijoj je osnovi refleksija o vrednostima, normama i pravilima sopstvene društvene stvarnosti, ciklus predavanja posvećujemo horizontima, projekcijama i predstavama (ne)željene stvarnosti ka kojima se angažovanost usmerava. Ako su horizonti nešto što još nije ostvareno, a čemu se teži, da li onda angažman podrazumeva koherentnu, obuhvatnu i – naposletku dostižnu/dokučivu – viziju poželjne budućnosti?

Dok se angažman često poistovećuje sa građanskim aktivizmom ili političkim protestima, dominacija neretko postaje sinonim za ugnjetavanje, eksploataciju ili postojanje društvenih nejednakosti. Međutim, koncepcija dominacije ima jednak potencijal kao i ,,angažman” za premošćavanje različitih nivoa apstrakcije i podsticanje holističke refleksije o društvenoj stvarnosti.

Da li je moguće zalagati se za potpuno odsustvo nasilja, ili je realnije pomiriti se s neophodnošću njegovog prisustva? Kako se kritički odnositi prema onim obilcima institucionalnog nasilja koji nas istovremeno štite i potencijalno nam ukidaju slobodu? Godišnji seminar „Nasilje i kritika“ nastoji da ispita kakva nam je kritika nasilja neophodna u današnjem vremenu koje svojim angažmanom želimo da oblikujemo.